Miš u ruksaku
Ovo je neobičan i zanimljiv događaj, kojeg vam moram ispričati. Jednog lijepog proljetnog jutra kada je sve mirisalo na svježu rosu, cvatnju biljaka i stabala, te miris izoranih vrtova i poljoprivrednog zemljišta. Tog famoznog jutra kernuli smo u sastavu povijesnog društva lutati lijepom našom Hrvatskom i posjetiti dio Karlovačkog i Zagrebačkog područja koji obilju ljepotama starih autohtonih drvenih kuća kao napr u Čigoču, gdje se na svakom dimnjaku nalazi pokoja roda sa svojom dugonogom obitelji. Usput smo susreli i baku Ruzu najstariju stanovnicu karlovačkoga kraja, koja živi u rustikalnoj romantičnoj kučici, zapravo je to prava kuća na kat, ne bilo kakva. Zaštičena je i spada u kulturnu baštinu Hrvatske. Baka ruža je bez muža kako za sebe kaže, a crveni obrazi i briljantna koncentracija joj služi da savršeno komunucira i daje dojam zdrave stogodišnjakine. Svuda oko nje cvijeće, ruže koje se penju i po krovu drvene kuće. Rode su svuda unakolo i po dimnjacima, to je inače poznato mjesto Čigoč koje je i dobilo ime po toj dugonogoj ptici crnobijelog perja. Zaboravila sam napomenuti da je naša ekipa u sastavu povijesnog društva Koprivnice imala super vodiča, prekrasan mladić, pun znanja, i štoseva. Mladi profesor-vodič za kojega se otimaju sve agencije.Nakon Karlovca put smo nastavi dalje,
krenuvši prema Hrvatskom zagorju. Nakon posjeta nekoliko napuštenih dvoraca nekadašnjih vlastelina, bogataša i gospode, krenuli smo obići i neke znameti crkve. Najinteresantnija je ona u Belecu u Hrvatskom Zagorju, a to je zapravo bio i šećer na kraju. U toj priči glavnu ulogu imao miš, da dobro ste čuli mali stanovnik svih mjesta. Zatekli smo ih dosta u crkvi. Neznam što oni tamo rade, a i sama teorija o crkvenim miševima mi se tu ne uklapa. A Valja ima mjesta i za takve razloge. Ulazivšu u crkvu, vodič je svoj pozmašni ruksak sa sendvičima i hranom ostavio vani na klupi ispred crkve. Miš je to nanjušio i shvatio kak je to pravi trenutak za gozbu. Slučajno sam primjetila kako je žustro uletio u vodičev ruksak, te sam ga morala odati, ali sam se sjetila tek kada smo sjeli u autobus. Nakom što sam izjavila istinu o mišu, nastala je prava panika i cika i možete si zamisliti kako su se povjesničari ponašali kada je naš dragi vodič preokrenuo ruksak i istjerao mišića..nastala je opća panika i sve torbe su tada postale inicijalna meta i dom za crkvenog miša. U čijem je domu završio i čije je mačak omastio brk, nisam saznala.
Nema komentara:
Objavi komentar